Zrnasta hrana je nepromjenjiv proizvod u hranidbi konja, kako sportskih tako i radnih. Razmotrimo važnost zobi za konje, koristi i štete, koliko dati životinjama i kako to treba učiniti ispravno, kojim konjima ne treba davati proizvod od zobi i zašto. Kako skladištiti žito kod kuće da ostane prikladno za konzumaciju domaćih konja.
Prednosti i štete proizvoda
Zob sadrži nutritivne elemente potrebne konjima, a nalazi se u uravnoteženom obliku iu optimalnom omjeru. Zrno se lako i brzo probavlja i apsorbira, zbog čega se smatra isplativim proizvodom.
Prednosti i štete zobi ovise o kvaliteti. Najkorisniji je onaj zreli, sakupljen nakon zrenja. Ubran prije vremena nije tako zdrav; sadrži manje brašnastih čestica. Je li zrno zrelo ili nije, možete okvirno odrediti vaganjem zapremine litre. Ako težina prelazi 550 g, onda je puna težina, dobre kvalitete, ako ne doseže 450 g, onda je loše kvalitete. Zrno kojim se hrane konji mora biti čisto, bez nečistoća, suho i tvrdo. Preporuča se hraniti žitaricama koje su bile uskladištene najmanje 3 mjeseca nakon žetve. To posebno vrijedi za sportske pasmine koje imaju osjetljiv želudac.
Kako i koliko možete dati zobi dnevno?
Zob je glavni koncentrat kojim se hrane konji. Sadrži puno proteina, fosfora i vitamina B, esencijalnih aminokiselina. Koliko životinja pojede dnevno ovisi o spolu, dobi i produktivnosti. Priplodnim pastusima daje se 3-6 kg dnevno, kobilama 2-4 kg, radnim životinjama ovisno o poslu koji obavljaju 2-5 kg.
Sportski konji trebaju više zobi - 5-7 kg, manje tijekom razdoblja odmora, više tijekom razdoblja performansi. Maksimalna količina zobi dnevno za životinju od 500 kg je 6 kg, bez obavljanja posla, a radni konj je 12 kg. U isto vrijeme, zob nije jedina žitarica u prehrani, dodaju joj se i drugi proizvodi od žitarica.
Zrno se može dati cijelo ili malo spljošteno, kuhano na pari ili zaliveno hladnom vodom i nabubreno. Od nje se kuha i kaša, pomiješana s mekinjama. Obrađeno zrno postaje mekše, bolje ga jedu životinje, potpunije se probavlja i apsorbira. Zdrobljena zob daje se ždrebadi kad se navikne na novu hranu, kao i staroj s istrošenim zubima i bolesnim životinjama.
Dnevni unos zobi treba podijeliti na 3-4 obroka i hraniti nakon 6 sati.Nakon tjelesne aktivnosti treba je dati tek nakon 3 sata.Konja treba pustiti na rad najranije 30 minuta nakon hranjenja.
Koje konje ne treba hraniti zobi?
Za konzumaciju ove vrste žitarica nema kontraindikacija. Spremno ga jedu i mladi i odrasli konji bilo koje pasmine. Nemojte prekoračiti normu hranjenja, prekomjerno hranjenje koncentratima može dovesti do pretilosti i razvoja bolesti probavnog trakta.
Je li normalno da je zob prisutna u konjskom gnoju?
Neprobavljena zrna mogu biti prisutna u stajnjaku jer se zrna nikad potpuno ne probave bez ostavljanja ostataka. Određena količina nepromijenjena prolazi kroz probavni ciklus. To je normalno i ne bi trebalo biti razlog za brigu. Trebali biste se zabrinuti ako u gnoju ima puno zrna. U ovom slučaju vrijedi pozvati veterinara da pregleda konja.
Pravila skladištenja
Kvalitetna zrna zobi trebaju biti potpuno zrela i trajati 3-4 mjeseca nakon žetve. Nezreo može uzrokovati metaboličke bolesti, kolike, laminitis i druge probleme. Proizvod se skladišti na hladnom, tamnom i suhom, dobro prozračenom mjestu, na primjer u staji ili bilo kojoj tehničkoj prostoriji u kojoj nema tvari jakog mirisa. Sipa se u vreće, koje se slažu u redove.Uz odgovarajuće uvjete skladištenja, proizvod može stajati godinu dana bez kvarenja, odnosno do sljedeće berbe.
Znakovi dobro očuvanog proizvoda su žuta boja, bez mrlja plijesni, siva ili plavkasta nijansa, karakterističan miris žitarica, slatkast okus, bez gorčine. Zdrobljena zob može se čuvati 3 dana, preporučljivo ju je hraniti na dan pripreme. Kada se čuvaju dulje vrijeme, vitamini i korisni spojevi u žitaricama se uništavaju, a ulja postaju užegla. Takva hrana neće biti korisna.
Zob za konje smatra se glavnom koncentriranom hranom. Može se davati životinjama različite dobi, spola i produktivnosti. Ovo je zdrav vitaminski proizvod koji dobro zadovoljava nutritivne potrebe organizma. Biljojedi ga jedu s užitkom, preferirajući ga u odnosu na druge vrste koncentrata.
